Strah od promjene koji u nekim slučajevima uspijeva potpuno obuzeti fizičko i mentalno polje čovjeka, javlja se i u drugim aspektima: strah od avanture (nepoznatog), strah od rizika, strah od gubitka stvari, pa i strah od ishoda. Mnogo je puta rečeno da je čovjek “životinja s navikama” i to je istina. Čovjek ima mnogo “gospodara”…
– Čekaš savršenu ljubav? – Ne, čak i ja znam da to ne postoji. Ja tražim sebičnost. Savršenu sebičnost. Na primjer, kažem ti da mi se jede biskvit s jagodama, a ti prekineš sve svoje poslove i otrčiš da mi ga kupiš. I vratiš se bez daha, padneš na koljena i pružiš mi biskvit. A…
Kada mi je dosadno, uvijek mi samo drugi dosađuju, sam sebi nikad ne dosađujem, sam se mogu samo nečim zanimati. Jer i misli su dobre drugarice, vrlo zabavne i dosjetljive. I zato ne poznajem prave samoće, i otkako mi je prošlo petnaest godina ne postavljam samoći nikakvu aureolu. Prava samoća možda vodi ravno u zločin….
Praznina. Pokušala sam toliko puta do sada. Uvijek iznova tražeći neki bolji, jasniji motiv. Motiv za Traganje. Savršen motiv. Lebdio je tako blizu mene. Nisam mogla da ga zamislim. Nisam mogla da dotaknem. Samo sam ga osjećala. Želim da prestane. Da uživam u vlastitom neznanju, strahujući ispraznog pogleda. Misli me plaše. Ne želim da mislim….
Šta je ljubav? Kako pronaći Erosa*, koji više nema krila, usred tolikih i toliko različitih verzija koje nam nudi moderno društvo? U osnovi, izgleda da se značenje ljubavi proširilo do nezamislivih granica, nudeći svaki put sve više izražajnih mogućnosti. Ali ako imalo počnemo analizirati, stvari nam postaju sve manje jasne. Možemo li ljubavlju zvati običan…
Čini se da su zadnje godine povijesti čovječanstva usmjerene prema vrednovanju slobode kao jednog od najvažnijih životnih blaga. Tako svako započinje svoju vlastitu borbu kako bi osvojio taj vrijedni trofej. Svi žele biti slobodni, no ne misle da sloboda vrijedi u onoj mjeri u kojoj se može korisno upotrijebiti. Zanimljiv prizor koji danas možemo vidjeti…